Prof. Tomáš diplomirao je 1990. godine na Prvom medicinskom fakultetu Karlovog Sveučilišta u Pragu. Od 2001. godine redoviti je profesor medicinske kemije i biokemije te predstojnik Instituta za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu. Obnašao je dužnost dekana Prvog medicinskog fakulteta od 2005. do 2012. godine, a u razdoblju od 2014. do 2022. bio je rektor Karlovog Sveučilišta u Pragu. Godine 2024. djelovao je kao gostujući profesor na Sveučilišta u Milanu, Italiji.
Njegovi glavni znanstveni interesi uključuju oksidativni stres, završne produkte napredne glikacije (AGEs), eksperimentalnu nefrologiju, oštećenja organa uzrokovana alkoholom, tumorske biljege, prenatalni probir te upravljanje i akreditaciju laboratorija. Autor je više od 550 znanstvenih radova, 11 knjiga — među kojima su Laboratory Diagnostics (4. izdanje, 2025.) i Medical Research Ethics: Challenges in the 21st Century (Springer, 2023.), koju je uredio zajedno s David N. Weisstub — te koautor 90 poglavlja u knjigama.
Profesor Zima član je brojnih akademskih, sveučilišnih i znanstvenih društava, uključujući Academia Europaea, Češku medicinsku akademiju, Češko učeno društvo, UNICA i EUROPEUM, gdje je član Upravnog odbora. Također je bio član Scientific Panel for Health (2014.–2020.), Odbora za zdravstvena istraživanja organizacije BioMed Alliance (2016.–2022.), a obnašao je i više vodećih funkcija u Federaciji europskih biokemijskih društava, uključujući predsjednika Izvršnog odbora 2011. i 2020. godine. Nadalje, član je Odbora za edukaciju i upravljanje Međunarodne federacije za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu (IFCC) za razdoblje 2021.–2026., kao i IFCC-ova Odbora za konferencije i kongrese (2014.–2019.). U mandatnom razdoblju od 2026. od 2027. obnašat će dužnost predsjednika Izvršnog odbora Europskog društva za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu (EFLM), čiji je član Izvršnog odbora bio od 2011. do 2019. godine.
Plenarno predavanje: Istraživačke nasuprot kliničkim laboratorijskim metodama i regulativi: razumijevanje ključnih razlika
Ovo predavanje obradit će temeljne razlike između istraživačkih metoda (imunokemijske metode, masena spektrometrija, kromatografija za istraživačke svrhe, molekularna biologija, in-house metode i dr.) i metoda koje se koriste u kliničkim laboratorijima (validirani in vitro dijagnostički (IVD) kompleti). Laboratorijska medicina regulirana je nacionalnim direktivama, a implementirani su i sustavi upravljanja kvalitetom (npr. ISO 15189). Postoje određene sličnosti, primjerice u analitičkom procesu, ali i značajne razlike između istraživačkog i kliničkog okruženja. Također će se ukratko prikazati regulatorni zahtjevi, mjere analitičke uspješnosti i validacijski postupci koje kliničke metode moraju proći u usporedbi s istraživačkim metodama.
Ova važna pitanja imaju značaj i za temeljna istraživanja kako bi se osigurala pouzdanost i točnost znanstvenih studija te omogućilo da istraživačke metode budu prikladne za kliničku primjenu. Ukratko će biti prikazani i primjeri uspješnog prijelaza metoda iz istraživanja u kliničku praksu kako bi se ilustrirao sam proces i njegov utjecaj na znanstvena istraživanja.
Prof. dr. sc. Lada Rumora redovita je profesorica u trajnom izboru i predstojnica Zavoda za medicinsku biokemiju i hematologiju na Sveučilištu u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Diplomirala je medicinsku biokemiju na Sveučilištu u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, gdje je stekla i akademske stupnjeve magistre znanosti te doktorice znanosti iz područja biomedicine i zdravstva.
Znanstveno i stručno usavršavala se na McGill University u Montrealu te na medicinskim fakultetima u Pragu i Varšavi. Tijekom akademske karijere sudjelovala je u izvođenju nastave na integriranim prijediplomskim i diplomskim studijima Farmacija i Medicinska biokemija te doktorskom i specijalističkim studijima Sveučilišta u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Voditeljica je više kolegija iz područja biokemije, stanične signalizacije i molekularne dijagnostike.
Područja njezina znanstvenog interesa uključuju molekularne mehanizme kroničnih bolesti, oksidacijski stres, signalne putove, upalu te molekularno-biološka istraživanja gena i njihovih transkripcijskih produkata. Voditeljica je i suradnica na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim projektima te autorica brojnih znanstvenih radova i pozvanih predavanja.
Mentorica je velikog broja diplomskih i doktorskih radova.
Dobitnica je godišnjih nagrada za znanstveni rad Hrvatskog društva za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu i Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu te nagrade za postignuća u znanstvenom i nastavnom radu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Sveučilište u Zagrebu dodijelilo joj je nagradu „Andrija Štampar“ za ostvarene znanstvene rezultate i promicanje znanstvene discipline i struke te za izniman doprinos u prijenosu znanja i u odgoju mladih stručnjaka u području biomedicinskih znanosti.
Aktivno sudjeluje u radu stručnih i akademskih tijela te je članica više domaćih i međunarodnih stručnih društava.
Od 2024. godine je potpredsjednica za visoko obrazovanje Matičnog odbora za područje biomedicine i zdravstva, polja temeljnih medicinskih znanosti, kliničkih medicinskih znanosti, javnog zdravstva i zdravstvene zaštite, dentalne medicine i farmacije, a od 2025. godine je voditeljica integriranog prijediplomskog i diplomskog studija Medicinska biokemija na Sveučilištu u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu.
Plenarno predavanje: Medicinski biokemičar u obrazovnom sustavu
Kvalitetno obrazovanje medicinskih biokemičara predstavlja temelj razvoja stručnih kompetencija, profesionalne odgovornosti i dugoročne izvrsnosti struke. U vremenu obilježenom ubrzanim tehnološkim napretkom, digitalizacijom i sve složenijim zahtjevima zdravstvenog sustava, uloga medicinskog biokemičara u obrazovnom procesu dobiva posebno značenje.
U ovom predavanju razmotrit će se uloga medicinskog biokemičara u obrazovnom sustavu iz perspektive studenata medicinske biokemije, koji tijekom studija postupno razvijaju temeljna i stručna znanja, kao i iz perspektive nastavnika medicinskih biokemičara, koji svojim znanjem, iskustvom i profesionalnim vrijednostima oblikuju buduće generacije stručnjaka.
Poseban naglasak bit će stavljen na važnost kvalitete obrazovanja u očuvanju profesionalne izvrsnosti te na odgovornost obrazovnog sustava u oblikovanju kompetentnih i odgovornih medicinskih biokemičara. Uloga medicinskog biokemičara u obrazovanju nije samo nastavna, već je i strateška, jer upravo kroz obrazovanje struka osigurava svoj kontinuitet, kvalitetu i budući razvoj.
Prof.dr.sc. Daria Pašalić (rođ. Mikačić), rođena 1969. u Splitu, medicinska je biokemičarka i redovita profesorica u trajnom izboru Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 1993., magistrirala 2000. i doktorirala 2004., na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz područja medicinske biokemije, s fokusom na lipoprotein-lipazu i poremećaje lipida. Znanstveno djeluje u području biomedicine, posebice aterogeneze, metabolizma lipida i molekularne dijagnostike. Sudjelovala je u brojnim nacionalnim i EU projektima te projektima Hrvatske zaklade za znanost. Mentorica je više doktorskih radova. Koautorica je brojnih znanstvenih radova, nekoliko sveučilišnih udžbenika i priručnika. Kao profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu sudjeluje u nastavi integriranog studija medicine na hrvatskom i engleskom jeziku, gdje predaje kolegije Medicinska kemija i biokemija I i II te Kliničku biokemiju. Osim na integriranom studiju medicine, aktivna je u nastavi na poslijediplomskim studijima te integriranom sveučilišnom diplomskom studiju dentalne medicine. Na doktorskom studiju Biomedicina i zdravstvo vodi kolegij Biokemijske metode u biomedicinskim istraživanjima te je članica Povjerenstva za nastavne tekstove. Također sudjeluje u nastavi kolegija doktorskog i specijalističkog studija na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bila je gostujuća je profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. (2019.–2025.). Od 2017.-2022. bila je glavna urednice časopisa Biochemia Medica, a 2024-2025 gostujuća urednica časopisa Diagnostics. Obnašala je vodeće funkcije u Hrvatskom društvu za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu (HDMBLM), Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa (HRČAK) i Europskom društvu za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu (EFLM), uključujući predsjednicu HDMBLM-a (2018.-2022.) i voditeljicu Odbora za edukaciju EFLM-a 2017-2024, te u novom mandatu od početka 2026. godine. Sudjelovala je u evaluaciji međunarodnih projekta te je dobitnica EFLM Academy Award 2023. Aktivna je u organizaciji stručnih skupova te je održala nekoliko pozvanih predavanja i tečajeva na međunarodnoj razini.
Plenarno predavanje: Genetika i epigenetika: gdje smo danas u translacijskim istraživanjima i kliničkoj primjeni
Plenarno predavanje donosi integrirani pregled najnovijih dostignuća u genetici i epigenetici te njihove transformativne uloge u razvoju suvremenog javnog zdravstva. Poseban naglasak stavlja se na translacijsku medicinu kao ključni most između temeljnih biomedicinskih otkrića i njihove primjene u kliničkoj praksi i populacijskim strategijama. Kroz aktualne primjere bit će prikazano kako genomski i epigenomski podaci omogućuju preciznije razumijevanje rizika za kronične nezarazne bolesti te otvaraju prostor za razvoj personaliziranih i stratificiranih pristupa prevenciji. Predavanje će također obuhvatiti ulogu okolišnih i životnih čimbenika u regulaciji genske ekspresije kroz životni tijek, naglašavajući važnost pristupa „pristup zdravlju kroz životni vijek i precizno javno zdravstvo. Raspravit će se izazovi implementacije, uključujući etičke, pravne i društvene aspekte, kao i potreba za razvojem infrastrukture, podataka i interdisciplinarnih kapaciteta. U konačnici, predavanje će istaknuti kako integracija genomike i epigenetike može unaprijediti učinkovitost, pravednost i održivost javnozdravstvenih sustava na globalnoj razini.
